Ovaj monolog o umetnosti želim da započnem zamisli da umetnost ne postoji. Kako bi svet izgledao da umetnosti nema? Odgovor nije ni malo jednostavan (uz malo sreće trebaće mi oko 300 reči da odgovorim). Odgovor mnogo zavisi od toga na šta pomislite kada kažete “umetnost”.
Ako mene pitate, da nema umetnosti, svet ne bi ni izgledao. Ne bismo postojali ti i ja ovakvi kakvim se znamo. Jer umetnost, to nije slika na zidu muzeja, to nije pesma koju je komponovalo ovo, ili ono ime. Ne. Umetnost je ideja. Umetnost je stvaranje. Umetnost je veza između ideje i stvaranja. Umetnost je osećaj i doživljaj. Umetnost je trenutak koji je uspeo da traje večno.
Mnogo puta našla sam se pred umetničkim delom koje nisam razumela, delo koje nisam smatrala kvalitetnim. Čak se usudila da ga nazovem besmislenim. A onda bih čula cenu istog i zaprepastila se. Pitala sam zašto bi neko za boju na hartiji, koja meni ništa ne znači, dao toliko novca. I bilo je potrebno da iskusim tu želju na sopstvenoj koži, kako bih razumela. Potrebno je pronaći sebe u umetničkom delu kako bi se shvatilo da se plaća cena, ali ceni se vrednost. Ljudsko iskustvo je subjektivno, s toga i umetnost mora biti subjektivna.
Rekla sam već da bi svet izgledao drugačije bez umetnosti, ali ne zato što je umetnost uticala na sve što nas okružuje, i planeta ne bi bila lepa bez pesme, i druge hiperbole. Naprotiv, umetnost ne može promeniti svet sa svim ljudima u njemu, ali može promeniti svet unutar čoveka. I upravo to pravi razliku. Kreativnost i umetnost se smatraju privilegijom, dodatkom života, ali to nisu. Umetnost je suština bića. I ne znam da li u svakome od nas čuči umetnik, ali znam da svako ko živi i oseća može da razume umetnost.
Ne znam kako još niko nije razvio biznis privatnog detektivstva na selu. To bi bio najprofitabilniji posao ikada, za minimalno uložen trud. Mislim, ako se minimum 4 sata razgovora sa svakojakim babama ne računa u trud.
Sela. Smatraju se mrtvim tačkama Srbije, ali unutar njih razvija se poseban živi organizam zvani "Bila mi Dušica na kafu". I tako nakon nekih 40 minuta razgovora sa babom, dok slušam tačan spisak gostiju sa popine slave, plus precizan raspored sedenja, zaključujem da kada bi se neko ubistvo slučajno dogodilo (ne prizivam ništa kafe mi ove), utvrditi ko je krivac bilo bi lakše nego u "Ubistvu u rijalitiju". Ne treba ni lupa ni otisak prsta, samo 2-3 babe i nekoliko šolja kafe.
Sve one znaju i sve one vide, iako nijedna nije bila zapravo prisutna događaju. Interpol zavidi. Tajni nema.
Nisam u stanju u kojem mogu razumeti taj mentalitet koji je u stanju da zapamti svaki i najsitniji detalj svega i još plus doda svoje ukrase i finese. Poredim jedino sa ličnom opsesijom rodbinskih odnosa Starka i Targerijena. Naravno, ne odnosi se ovo zgrožavanje na ogovaranje samo na babe, prenosim ga i na svoju generaciju.
Niko nije pošteđen. Svačiji život zaslužuje da se na njega pljuje iza leđa vlasnika istog. Drugačiji se detalji stavljaju pod reflektore, ali kroz isti rešo se prolazi višedecenijski. Deca pre puberteta skupljaju salvete, a nakon njega tračeve. I taj hobi ljude prati kroz život poput senke.
Što se jedne stvari tiče, nisam u nedoumici. Ako već ne obraćate pažnju na svoj život, bolje je baviti se životom komšija nego životom iz rijalitija. Nije preterano poboljšanje, ali jeste neko. (I posle ja se kao samo žalim, a evo, i pozitivne zaključke ostavljam)
Dakle, možda nikada neću dostići tračaranje level gerijartrija, ali makar ima nade da iz toga razvijem profitabilan biznis.
Ako želite da pogledate anime serijal, a ne znate gde početi- Sastavili smo listu od serija koje su, prema mom mišljenju, savršene za start:
Za ljubitelje akcije:
Baccano- Rat mafija, alhemija, bombe, kriminal u 1930tim... Ovaj serijal je sigurno u mojih top 15 najboljih serijala ikada.
Fullmetal Alchemist: Brotherhood – dva brata pokušavaju da putem alhemije povrate sebi ruku, nogu i telo.
Ako volite dramu:
Kokoro Connect – učenici iz jednog školskog kluba doživljavaju čudne fenomene poput čitanja misli, zamene tela , što im pomaže da upoznaju svoje prijatelje i sebe.
Wolf's Rain- kako bi preživeli, vukovi mogu izgledati kao ljudi. Neobična skupina vukova se uputi da pronađe utopiju koja im je obećana.
Za obožavaoce ljubavnih komedija:
Toradora- drug i drugarica pomažu jedan drugome oko njihovih simpatija.
Lovely★Complex- opisuje romansu između visoke devojke i niskog dečka.
Komedije sa neobičnom tematikom:
Fruit basket- porodica u kojoj se članovi pretvaraju u životinje iz kineskog horoskopa nakon što ih zagrli osoba suprotnog pola.
Watashi ga Motenai no wa Dou Kangaetemo Omaera ga Warui! – socijalno neprilagođena devojčica pokušava da se uklopi u društvo.
Ako vas interesuje tragedija:
Ano Hi Mita Hana no Namae wo Bokutachi wa Mada Shiranai (AnoHana)- grupa dece pokušava da preboli smrt prijateljice iz detinjstva.
Shigatsu wa Kimi no Uso – klavijaturista sa tragičnom prošlošću upoznaje violinistkinju koja mu pomaže sa prevaziđe svoje strahove.
Za ljubitelje horor žanra:
Another - Kletva je bačena na školu i učenici pokušavaju da je se oslobode.
Shiki – Nakon što se nova porodica useli u obližnji zamak, stanovnici jednog sela krenu da umiru.
Za obožavaoce sportova:
Haikyuu!! – dva rivala u istom odbojkaškom timu pokušavaju da prevaziđu svoje razlike.
Kuroko no Basket- takmičenja između srednjoškolskih košarkaških timova.
Za fanove fantastike:
Ao no Exorcist- Sin Satane se bori protiv demona.
Noragami- jedna od mojih omiljenih komedija priča o bogu koji nema hram i obavlja kućne poslove kako bi zaradio novac.
Misterija i psihološki:
Death parade- šta bi se dogodilo kada bi jedna društvena igra presudila gde će otići duša nakon smrti?
xxxHolic- Žena koja može da komunicira sa duhovima radi na rešavanju svakodnevnih problema ljudi.
LGBT tematizovani:
Kuragehime- komedija o nekoliko socijalno neprilagođenih devojaka koje upoznaju prelepu transdevojku i ona im pomaže da društvo prihvati njih i nju.
Love stage- ljubavna komedija između uspešnog glumca i momka sa željom da postane pisac mangi.
Većina trendova u Srbiju stiže sa zapada, ali u poslednjoj deceniji anime kultura ima sve veći uticaj na mlade.
Zmajeva kugla, Digimoni, Pokemoni, Ju-gi-o, kasnije i Naruto, bili su sastavni deo moje svakodnevnice mnogo pre nego što se moja ljubav prema ovoj modernoj pop kulturi razvila. Sada mogu reći da sam zavisnik sa više od 200 odgledanih serijala i mnogo, mnogo filmova.
Prvi ikada dugometražni anime film, Momotarō: Umi no Shinpei, objavljen je 1945. Godine. Hakujaden, prvi dugometražni anime film u boji izašao je 1958. Naravno ove prve decenije anime kulture nisu ni blizu revolucionarne kao naredne.
U šezdesetim godinama, anime serijali su počeli da se emituju u Americi i Evropi. Sa premijerom filma Akira i serijala poput Zmajeve kugle i Mobile Suit Zeta Gundam, i naravno, stvaranja Ghibli studija, osamdesete su možda i najvažnija decenija u anime istoriji. U devedesetim anime dobija i umetnički izražaj sa serijalima poput Serial experiment lain i filmovima kao što su Ghost in the shell i Perfect blue. U ovoj deceniji su nastali i neki od još uvek najpopularnijih serijala u Americi: Sailor moon, One piece, Pokemon i Cowboy Bebop.
U 21. Veku, sa pojavljivanjem internet konekcije, anime industrija postaje znatno veća. Visoko budžetni filmovi su se snimali svake godine, a serijali postaju moderniji, drugačiji. Stvaraju se različiti stilovi animacije i žanrovi. Najpopularniji anime serijal ove decenije za sada jeste Napad titana.
Ali gde početi? Pored toliko uspešnih i manje poznatih serijala, kako odabrati baš onaj koji će u nama stvoriti ljubav prema anime svetu? Verovatno nećete. Ipak preporuke su najvažnijie za početnike, a i za stare obožavaoce koji ne mogu da pronađu nešto što već nisu gledali dva puta.
S ponosom možemo reći da se ove godine festival „Vršački venac“ održava jubilarni 20. put od 10-13. jula 2017. godine.
U programu 20. Festivala učestvovaće ansambli iz Argentine, Češke, Kine, Kolumbije, Portorika, Portugala i Rumunije, dva vrhunska ansambla iz Srbije (Bogatić i Užice), kao i dva kulturno umetnička društva koja će predstavljati grad Vršac (GKUD „Laza Nančić – Vršački vinogradi“ i KUD „Grozd“).
PROGRAM FESTIVALA
NEDELJA, 9.07.2017.
20:00 – Revijalni program Festivala
PONEDELJAK, 10.07.2017.
19:00 – Festivalska povorka
20:00 – Prijem predstavnika ansambala kod Gradonačelnice
21:00 – Otvaranje festivala, prvo festivalsko veče
Učesnici: Argentina, Češka, Kina, Kolumbija, Portoriko, Portugal,
FA „Đido“, Bogatić, Srbija, GKUD „Laza Nančić – Vršački vinogradi“ , Vršac, Srbija
UTORAK, 11.07.2017.
21:00 – Drugo festivalsko feče
Učesnici: Argentina, Češka, Kina, Kolumbija, Portoriko
SREDA, 12.07.2017.
21:00 – Treće festivalsko veče
Učesnici: Argentina, Češka, Kina, Kolumbija, Portoriko, Rumunija
ČETVRTAK, 13.07.2017.
21:00 – Četvrto festivalsko veče, zatvaranje Festivala
Učesnici: Argentina, Češka, Kina, Kolumbija, Portoriko,
KUD „Sevojno“, Užice, Srbija, KUD „Grozd“, Vršac, Srbija
Prateći program Festivala
10-13. jula, Radionica – učenje srpskih narodnih igara (Dom vojske)
10-13. jula, Izložba „Šangaj–Kina“, Kulturni centar Vršac
10-13. jula, Izložba – Konkordija
09-13. jula, Etno-sajam u organizaciji TOV-a
Ove izvanredne koncerte narodnih igara svake godine prati još čitav niz interesantnih sadržaja u vidu Etno sajma (plasman suvenira i proizvoda etno karaktera), izložbi, radionica, predavanja iz oblasti etnologije, učenja tradicionalnih srpskih igara...
Međunarodni festival folklora „Vršački venac“ osnovan je 1993. godine, sa idejom da se proslavi i podseti na ono što je najvrednije u bogatom fondu narodnih pesama i igara.
Na prethodnih 19 festivala gostovalo je više od 500 ansambala koji su predstavili kulturu i tradiciju zemalja sa pet kontinena.
Tradicija je značajan deo svakog naroda I festivali ovog tipa su odlična prilika da se uz druženje i muziku upoznamo sa tradicijama drugih naroda, podsetimo se naših tradicionalnih običaja I doprinesemo tradiciji opijanja I odličnog provoda. Međunarodni festival folklora „Vršački venac“ će to pokazati dvadeseti put, na petodnevnoj svetkovini pesme i igre, u Vršcu, od 10-13.jula 2017. godine.
I dok sedim tako na slavi nekih porodičnih prijatelja i grickam salatu, uvek se tu nađe neki svetac da me podseti da uzmem malo divne, sočne svinjetine poslužene ispred mene, koju možda nisam videla pored roštilja i pileće čorbe. „Ne, hvala, u redu je. Ma ne, sviđa mi se večera. Ne, ne, nisam na dijeti. Ne, ne stidim se. Ne morate Vi da mi dodate, stvarno, hvala. Ne, stvarno. Ja sam vegetarijanac, znate, ne jedem meso. Ne, ne jedem ni roštilj. Ni suhomesnate proizvode takođe ne jedem. Ne morate da vadite piletinu iz čorbe, hvala. Molim Vas dopustite mi da večeram na miru“.
Dok se trudim da ne stvaram kontakt očima sa dobročiniteljem koji mi je nudio meso, već osećam pitanja koja nadolaze od prisutnih za stolom. Najčešće se prvo uvek jave oni ljudi koji ne odobravaju moje izbore za življenje mog života „A šta to izvodiš, pa nije post? E da si moja ćerka, jela bi ti sve. Pa zato si tako bleda. Ja ne bih mogao bez slanine. Moja sestričina se isto tako glupira kao i ti. E šta sve deca neće izmisliti danas...“
Nakon što prvi talas, uglavnom retorskih pitanja i viceva, propratim osmehom, nailazi onaj bolniji, onaj na koji zapravo moram odgovoriti. Pitanja su manje-više ista, ali sada uočavam ko je istinski zainteresovan, a ko je tu samo da bi osuđivao šta god da kažem. „A šta jedeš? Pa kako unosiš proteine? A je l' to zbog zdravstvenih razloga? Koliko dugo ne jedeš meso? I koliko si smršala od tad? Je l' ti nedostaje ukus? Hoćeš da probaš malo sad? Koliko ti para treba za tu hranu sa druge planete koja ne sadrži meso? Sa čime jedeš picu?“
Već 2 godine odgovaram na ova pitanja iznova i iznova, i kada osoba zaista želi da zna, nije mi problem da odgovorim, zapravo često ću se zaneti i reći više nego što sam pitana. Naravno, postoji čuveni niz pitanja stvorenih samo radi maltretiranja, od kojih okrećem glavu „Da nisi u nekoj sekti? Čime hraniš kućnog ljubimca? Je l' jedeš travu ispred kuće? A nije ti žao biljaka, i one imaju osećanja?“
Za kraj ostavila sam pitanje koje često izbegnem, bukvalno govorim, odustanem od neprijatnog razgovora pre nego što se to pitanje pojavi. „A zašto si ti vegetarijanac?“ Odgovor mogu biti mnoge stvari, počev od toga što je ovaj tip ishrane zdraviji, prirodniji za ljudski sistem za varenje, zbog načina na koji se tretiraju životinje na farmama, zato što čak pomaže pri smanjenju globalnog zagrevanja, ali moj omiljeni odgovor uvek je bio „Zato što sam tako htela, eto“.
Kada preživim i drugi udar pitanja, ponadam se da je ceo razgovor završen. Ljudi su zadovoljni odgovorima, ili nezadovoljni jer nisu uspeli da me iznerviraju dovoljno da im prospem riblju čorbu na glavu. Tada se pojavljuje neizostavna domaćica sa voćnom salatom u rukama „Pa što nisi rekla da si vegetarijanac, evo tamo sedi Jovana, ona isto ne jede meso, hajde da se upoznate“.
Da bismo dali odgovor na pitanje ko je Šerlok Holms, moramo da se vratimo skoro dva i po veka u prošlost i saznamo ko je Artur Dojl. Prva priča o Šerloku Holmsu, Skarletna studija, objavljena je krajem 1886. godine. Nakon toga, izdato je još 55 priča i 4 romana. Zanimljiva činjenica je to što sam autor nije bio ljubitelj svog detektiva, iako je on ubrzo postao miljenik ljudi iz Evrope i Amerike.
Inspiracija za prvobitnog detektiva bio je profesor Džozef Bel, mada vremenom Šerlok je evoluirao i danas se ne može reći da je on samo jedna osoba. On je postao simbol brilijantnog uma i preciznog rešavanja zagonetki.
Prvi film o Holmsu snimljen je 1900, a prva serija je počela sa emitovanjem 1939. U narednim godinama, pa sve do danas, Holms je ekranizovan više od 200 puta u različitim izdanjima i sa različitim osobinama, ali uvek sa istim ciljem. Moja omiljena filmska (serijska?) adaptacija ovog genijalnog detektiva, a verujem miljenik mnogih drugih ljudi, jeste čuvena Sherlock BBC serija sa Benediktom Kumberbačom i Martinom Frimenom u glavnim ulogama. Ova serija je upravo prva varnica koja je u meni rasplamsala želju za izučavanjem ovog brilijantnog sveta koji je stvorio Artur Konan Dojl.
Dojlov svet iz devetnaestog veka je smešten u sadašnjost, sa istim slučajevima, istim negativcima, istim žrtvama i naravno sa istim arogantnim detektivom i njegovim vernim prijateljem. Serija za sada ima 4. sezone i primetno je da se Holmsov karakter nije mnogo promenio, sazreo, tokom godina, što je samo još jedna od njegovih osobina kojega čine besmrtnim.
Nije važno da li će sledeća verzija ovih odavno poznatih priča biti smeštena u 20. ili 21. vek , u budućnosti, u Hogvartsu ili u svemiru, dokle god su tu fantastični Šerlok Holms, doktor Votson, inspektor Lestrad, doktor Morijarti, Tobi i mnogi drugi zanimljivi i voljeni likovi, priče će živeti i pamtiti se.
“Želja da budeš neko drugi je traćenje onoga što zaista jesi” reči su Kurta Kobejna, glasa generacije X, večitog buntovnika, pevača benda koji je sa samo tri albuma alternativnu muziku doveo u prvi plan i ostao zapamćen u istoriji.
Tokom prvih nekoliko meseci, ova grupa promenila je nekoliko naziva, poput Skid Row, ili Pen Cap Chew, ali ime koje su odabrali i po kojem ih danas pamte jeste Nirvana. Bend su osnovali pevač i gitarista Kurt Kobejn i basista Krist Novoselić 1987. godine u Sijetlu. Promenili su nekoliko bubnjara, sve do 1990, kada im se pridružio Dejv Grol. Sa elementima indi roka i pop muzike, Nirvana je brzo postala jedan od mejnstrim bendova Amerike, I učinila da grandž i alternativni rok postanu dominantan žanr na radiju i muzičkim televizijama. Da li je taj nagli uspon bio dobar za Nirvanu, sada se ne može reci sa sigurnošću. Jasno je da članovi benda nisu znali kako da se nose sa popularnošću i da je ona uticala na Kobejnove mentalne probleme i zavisnost od narkotika.
Imaju 3 studijska albuma: BLEACH (1989), NEVERMIND (1991) i IN UTERO (1993). Najuspešniji je album Nevermind, sa čuvenom pesmom "Smells Like Teen Spirit". Godinu dana nakon objavljivanja, Nerevmind je dospeo na American Top Ten i British Top Ten liste albuma, i prestigao čak i dugo očekivani album Majkla Džeksona- Dangerous.
Na nastupima, članovi Nirvane su često ismevali sličnosti i imitiranje bendova. Bacanje instrumenata u vazduh i njihovo uništavanje, izvođenje nekonvencionalnih pesama, ili pojavljivanje u ženskoj odeći, bile su stvari koje je publika mogla da očekuje na njihovim nastupima.
Kobejn se venčao sa Kortni Lav 1992. i dobili su ćerku Fransis Bin Kobejn. Kobejnovi psihički problemi postali su znatno uočljiviji nakon povratka sa turneje 1994. Pokušao je da izvrši samoubistvo u martu, nakon čega je bio hospitalizovan. Međutim, 4. aprila je pobegao iz bolnice i vodio se kao nestala osoba neredna četiri dana, dok njegovo telo nije pronašao električar koji je imao ugovoren posao u Kobejnovoj kući.
Novoselić i Grol su oformili nove bendove nakon nekoliko godina. Nakon 2002. godine objavljena su dva box-seta najboljih pesama, i nekoliko snimaka sa koncerata.
Muzika Nirvane uticala je na mnoge muzičare i umetnike, i iako su postojali manje od deset godina, ostavili su večiti pečat na rok muziku i decenijama kasnije, njihove pesme se i dalje nalaze na plej listama ljubitelja ovog žanra.