Red, rad i disciplina... hmm... Naravno, u sportu bi se trebalo toga pridržavati. Ne treba biti previše strog prema sebi i preforsirati se, ali se nekih pravila treba držati. Na primer kada je ishrana u pitanju, potrebno je biti što ozbiljniji, jer pravilnom ishranom se može doći do boljih rezultata, ali i lošom do gubitka mišićne mase i lošije fizičke spreme.
Veliki broj sportista, koji su ozbiljniji u onome što rade, treniraju svakodnevno ili čak po dva puta u toku dana (naravno, uz adekvatne pauze da ne bi došlo do preforsiranja), pa se telo prosečnog sportiste konstantno troši. Da bi održali svoje telo i mogućnosti, potrebno je hraniti se pravilno.
Evo nekoliko osnovnih, tj. bitnijih pravila i činjenica u vezi sa ishranom:
-Jedi umereno i napravi sebi više obroka u toku dana (5-6), da bi ravnomerno rasporedio unetu hranu.
-Ujutru doručkuj obilno da bi ubrzao metabolizam.
-Ubaci proteine u obroke (suplementi za profesionalne sportiste i one koji ozbiljno rade u teretani).
-Izbaci nezdravu hranu kao što su grickalice i gazirana pića (važi i za one koji se ne bave sportom).
-Jedi sat i po do dva pre treninga, da bi imao dovoljno snage na treningu (ako jedeš neposredno pre treninga, organizam će početi da vari tu hranu dok si na treningu i biće ti teže da daš sve od sebe).
-OBAVEZNO jedi nakon treninga, bez obzira na to kojim se sportom baviš. Jako je vazno da uneseš hranu koja sadrži proteine nakon treninga da ne bi gubio na mišićnoj masi koju si izgradio, jer kada telo više nema hranu koju može da troši, ono krene da troši sebe.
Koje namirnice da trošim pre treninga?
Nešto lagano poput:
-belanca, vocnih smoothie-ja, ovsene kaše, humusa, pite, salate, kikiriki putera, tosta... (ovo su samo neki od primera)
Koje namirnice da trošim nakon treninga?
Hranu koja sadrži proteine:
-jaja, ribu (najbolje tunu ili lososa), avokado, kikiriki puter, proteinsku čokoladicu, sir, orahe, lešnike i slično...Takođe, nakon treninga odmah možeš pojesti bananu (ovo su samo neki od primera).
Šta da jedem za bolji metabolizam? (važi za sve)
-zelenu salatu, krastavce, spanać, paradajz, lubenicu, jabuke, beli luk, zeleni čaj, limun...
*Ovakav način ishrane važi iskljucivo za sportiste rekreativce (koji se redovno bave sportom radi sebe) ili profesionalce (tamo gde je to navedeno). Nije poželjno da se ostali toga pridržavaju, jer se sportisti svakodnevno troše i potrebno im je mnogo više hrane u toku dana da sve to nadoknade i dodaju novu energiju za nastavak. Potpuno precizna ishrana zavisi isključivo od pojedinca i njegovog cilja, odnosno toga šta taj pojedinac želi da postigne. Postoje posebni načini ishrane za one koje žele da izgube kilažu i one koje žele da je dodaju, kao i za mnoge druge primere.
Kako stara izreka kaže: U zdravom telu, zdrav duh! Kada brinete i radite na sebi, sve možete da postignete. Srećno!
Da li i vi mislite da ste veoma zdravi i da ništa ne može da vam se desi? I da li i vi zanemarujete svoje zdravlje?
U današnje vreme kada od obaveza ne znamo kuda ćemo niko se ne seti kada je vreme otići kod lekara, sem kada prigusti. To naravno nije dobro. Kada odete kod lekara i već shvatite da ste bolesni, tada vam postaje jasno da ste nekim delom sami krivi za to. Ali, čak i kada vam otkriju nešto , bila to neka ozbiljna bolest ili ne, ne očajavajte. Naravno tada mislite, sve najgore. Zato što smo mi ljudi, po naravi veliki pesimisti. Ipak razmislite, kada se razbolite ni ne pomišljate na to da li imate vremena za lekare ili za razne analize, već idete i želite samo da vam bude što bolje. Zapitate li se tada, da li bi ste možda redovnim kontrolama ili posetama lekarima mogli to da sprečite ili ako ne, bar na vreme otpočnete sa terapijama?
Pišem vam ovo, iz ličnog iskustva jer sam i ja bila jedna od onih koja misli da njoj ništa ne može da se desi, ali eto vidite ipak je moglo. Verujem da razmišljate da danas nije normalno trčati stalno po lekarima jer to naše društvo osuđuje i odmah za njih postajete takozvani "hipohondar". Volela bih da ja nisam bila deo tog društva koje je mislilo tako i brinulo o tome šta će drugi reći. Sada idem na redovne kontrole, ali već postoji nešto, što je na vreme moglo biti sprečeno.
Da li je moguće da smo takvi da nam je sve bitnije od zdravlja? Nemojte to raditi sebi, idite redovno kod lekara i budite ponosni na to, jer ste svesni i shvatate šta je to zdravlje. Kada sam otišla kod lekara zbog kijavice, nisam se obazirala na bolove u vratu, naravno jer sam mislila da je sve to posledica prehlade, pa doktorki to nisam ni spominjala. Kijavica je prestala ali bolovi u vratu su postali sve intenzivniji i leva strana vrata je bila vidno natečena. Shvatila sam da je vreme da se obratim lekarki. Kada sam otišla ona me je poslala na ultrazvuk i tamo su otkrili da imam ciste na štitnoj žlezdi. Verovatno i sami znate da većina nas ima neku cistu ili više njih negde i da su potpuno bezopasne ali ne moraju biti. Štitna žlezda je veoma bitan organ i ona utiče na rad drugih organa. Kada je štitna žlezda u pitanju, može doći do poremećaja vrednosti hormona koje ona luči i da to bude opasno po vaše zdravlje. Ako se na vreme otkrije poremećen rad štitne žlezde, uzimanjem terapije nadomestićete nedostatak ili ukloniti višak hormona određenom terapijom i sve će biti u redu.
Ja sam bila jedna od onih koje su imale sreće, pa je kod mene cela ova situacija bila ispraćena samo naglim gubitkom kilograma. Danas redovno idem na kontrole i kontrolišem rast tih cisti kao i rad same štitne žlezde. Srećna sam što je sve ovako ispalo, ali nije moralo. Nadam se da će vas priča podstaći na to da pazite na sebe, kao i na svoje zdravlje!
Fizička aktivnost ne sme biti privilegija, ona mora biti dostupna svim članovima naše zajednice. Studenti Republike Srbije svesni su značaja fizičke kulture kao realne potrebe savremenog čoveka, što i pokazuje anketa studenata Fakulteta organizacionih nauka. Naime, 85% studenata koji su obuhvaćeni ovom anketom ima pozitivan stav prema tome da se fizičko vaspitanje vrati na fakultete kao izborni ili kao obavezni predmet. Koristim reč „vrati“, zbog činjenice da je nastava fizičkog vaspitanja uvedena u školskoj 1970/71. godini na svim fakultetima Univerziteta kao izborni predmet, ali se ugasila 90-tih godina zbog nedostatka materijalnih sredstava. Univerziteti u Srbiji bi trebalo da daju više na značaju fizičkoj kulturi kao neprocenjivom sredstvu za integralan razvoj mladih osoba, odbacivanje pojava delikventnog ponašanja, doprinos telesnog blagostanja, razvijanje motoričkih sposobnosti, razvijanje pozitivne slike o sebi, itd.
Opšti cilj je pre svega izgradnja zdrave populacije, sposobne da svoje slobodno vreme iskoristi za sopstvenu nadgradnju u toku, i nakon studenstskih dana.
Organizacija nastave fizičkog vaspitanja na fakultetima bi bila veliki poduhvat sa obzirom na predviđeni broj studenata, dostupnih sala, bazena. Smatram da nastava fizičkog vaspitanja treba da bude definisana kao obavezni predmet za sve godine studija, ali bi sadržaji, tj. programi nastave bili izbornog karaktera u zavisnosti od afiniteta studenata. Takođe, održavanje nastave bi bilo prilagođeno obavezama studenata, a nastava bi se odvijala u zakupljenim salama sportskih centara, škola, na bazenima i, kada to atmosferske prilike dozvoljavaju, na otvorenom. Naravno, na nastavi bi uvek bilo prisutno stručno lice, čija bi glavna funkcija bila obuka studenata u odabranoj aktivnosti(ma). Studenti bi birali sportove/aktivnosti u kojima žele da učestvuju, a među tim aktivnostima bi bile:
Države kod kojih se fizička kultura jako ceni, već ubiraju plodove svojih pametnih odluka. Treba naglasiti da u SAD, jedan aktivan građanin uštedi 500 dolara godišnje fondu za zdravstvenu zaštitu. Nameće se pitanje koliko bi se situacija poboljšala kod nas, ako znamo da je naša država na samom vrhu liste po procentu obolelih od kardiovaskularnih bolesti, a redovno bavljenje fizičkom aktivnošću je nesumnjivo dobra preventiva, a kod nekih drugih bolesti i kurativa. Navike za redovno rekreativno bavljenje fizičkim aktivnostima se stiču u mladosti i moja želja je da se uvođenjem ovih aktivnosti pokažu načini, sredstva i metode kojima se mogu služiti mladi i posle studenskog života, za njihov zdraviji i uspešniji život.
I na kraju, moramo se zapitati zbog čega se na fakultetima zaustavlja kontinuitet fizičkog vaspitanja (budući da je to predmet koji je zastupljen tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja)? Zašto bismo se odrekli mogućnosti da se fizički uzdižemo? I zašto bežimo u prostor u kome vlada samo umno usavršavanje? Čak su i stari Grci pre mnogo vekova uspevali da očuvaju jedinstvo duha i tela, a mi danas i pored neospornog civilizacijskog napretka, to ne uspevamo. Treba vratiti časove fizičkog vaspitanja na fakultete kako bi telesni razvoj predstavljao podlogu za napredovanje u odabranoj struci. Jer ako želimo da svet oko nas učinimo boljim, moramo početi od sebe!
Danica Janićijević, student treće godine Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja. Dobitnik nagrade za studenta godine na pomenutom fakultetu školske 2010/2011, kao i 2011/2012. godine.
Izvor: casopisinterfon.org