U eri interneta, besplatnog znanja i neograničenih mogućnosti, u kojoj se u nekim oblastima možemo kvalitetnije obrazovati onlajn nego putem srednje škole i fakulteta, ipak sam imao priliku da čujem „Ne mogu ja to, jer sam lenj.”
Verujem da je i onima koji kažu da su lenji jasno da lenjost kao navika nema nikavu moć nad njima i da ona sama deluje bezazleno, a čak i kao namerni izgovor, a ne stvarna prepreka.
Pa, šta je onda to urezano u našoj podsvesti i tako nas podmuklo čini bespomoćnima?
Da li ste se ikada direktno zapitali koliko verujete u sebe? Dakle, kada bih vam dao kanap i rekao da jedan kraj predstavlja nulu, a drugi stotinu, da li biste bili u stanju da na tom kanapu precizno prstom pokažete koliko verujete u sebe?
Iako je ovo, na prvi pogled, veoma kompleksno pitanje koje iziskuje sagledavanje sopstvenih stavova i odluka iz mnoštva različitih uglova, na svu sreću, postoji jedan veoma jednostavan način da „izmerite“ koliko verujete u sebe.
Verovatno poznajete neke ljude koji su vanserijski samouvereni i ničimse ne bave, jer veruju da će biti potpuno spremni kada se ukaže prilika. Ima tu neke logike – što bi se neko trudio, ako zna da bi odgovorio svakom izazovu? Ali stvari stoje malo drugačije…
Date li mi svoj dnevni raspored aktivnosti, tačno ću vam reći koliko verujete u sebe.
Verovati u sebe znači verovati u svoj potencijal. Imati veru u svoj potencijal znači ulagati u sebe, tj. svoje talente, jer verujeteda će vam se to isplatiti.
Svako poseduje talente i snove koji su dovoljno moćni da promene svet. Ne postoje izuzeci – svi smo odabrani. Ako smo od rođenja predodređeni za uspeh, šta nas onda sprečava da uslišimo potrebu za manifestacijom talenata i realizacijom snova?
Samo strah.
Jedini razlog zbog kog danas niste počeli da razvijate talenat u koji ne verujete, a koji je tako očigledan, nije to što ste lenji, nije to što nemate vremena i nije to što vam drugi ne dozvoljavaju. Ne, vi se, jednostavno, istinski bojite da vreme koje imate ne ode u nepovrat.
Ne prođe li vas jeza kada pomislite da biste svaki dan od svoja 24 sata žrtvovali čitava dva sata zarad svog talenta, a da vam se on za par meseci ne isplati? To je mnogo vremena. Samo za dva meseca biste iskoristili oko 120 sati svog života (a tek za par godina?) i plaši vas da se ne probudite za trideset godina i shvatite da ste sate i dane ulagali uzalud i u svom tom strahu se držite dobro poznatog dnevnog rasporeda koji osigurava da svoje vreme ne protraćite na neki svoj talenat, jer su vam drugi rekli da to što sada radite vodi ka sigurnoj budućnosti.
Uvek se treba setiti da, dok naše vreme prolazi u tom našem sigurnom dnevnom rasporedu, u istom tom trenutku neko neumorno kleše svoju budućnost oštreći ivice svojih talenata i stvarajući oružje kojim će vas bez muke pobediti kada se ukaže prilika za posao, zaradu ili ostvarivanje ličnih snova.
“Kada ste na žurci i zezate se, neko u isto vreme naporno radi, neko postaje pametniji i pobeđuje. Samo zapamti to.” – Arnold Švarceneger
Uradite danas ono zbog čega ćete sutra biti bolji u onome za šta ste nadareni. Preoblikujte svoj današnji raspored tako da uložite pola sata u svoj talenat i radite to naredne dve nedelje. Samo vas toliko malo deli od trijumfa nad strahom.
Ne zaboravite – da li ćete me poslušati zavisi samo od toga da li se više bojite potencijalno protraćenog vremena ili sigurno izgubljenih bitaka protiv onih koji su prevazišli isti strah.