subota, 28 februar 2015 15:34

Marija Stupar: „Nije slučajno što mnogi odlaze iz Srbije”

Napisao 
Ocenite ovaj članak
(7 glasova)

Marija Stupar, nakon završene srednje škole i studija u Engleskoj, preselila se u Nemačku, gde sada radi kao farmaceut. Ponudu za posao je dobila nakon prakse u firmi, pa mladima poručuje: „Morate, ali apsolutno morate biti prodorni”. Pročitajte zbog čega se školovala u inostranstvu i po čemu se fakulteti razlikuju od naših. 

 

1. Kako si se zainteresovala za farmaciju i odlučila za studije u Engleskoj?


U Englesku sam prvo otišla da bih završila treći i četvrti razred srednje. Moji roditelji (a i ja sa njima) nisu mislili da su naše škole loše, ali nisu mislili ni da su najbolje. Takođe su se vodili idejom da kući uvek mozeš da se vratiš, a da se od kuće teško ode – i to je zaista tako. Prvo sam dakle otišla da završim treći i četvrti razred srednje škole, a potom sam nastavila sa fakultetom. Farmacija je bila neko „resenje” između čiste nauke (kao što je npr. biologija) i medicine. Dugo sam mislila da je za mene medicina pravi izbor i ne bih verovatno puno pogrešila, ali sam i tada znala da je fleksibilnost mnogo vredna stvar. Kao lekar ili klinički farmaceut, vi ste, hteli to ili ne, uglavnom vezani za jedan zdravstveni sistem, za jednu zemlju u kojoj imate dozvolu da radite i za jezik koji vam je maternji. Kao farmaceut, ja danas mogu da radim za kompanije u celom svetu, jezici koje znam svakodnevno mi pomažu i moje mogućnosti u sklopu te industrije su neograničene. Ovo sve nije slučaj kada kao lekar ili klinički farmaceut radite u bolnici bilo gde – to je nažalost tako. Pa ja, eto, tako postadoh farmaceut!


2. Koje uslove treba ispuniti da bi se studiralo u inostranstvu i koliko ukupno koštaju sve pripreme?


Morate položiti test iz jezika na kom treba da studirate (univerzitet uglavnom definiše koji nivo je potreban), što bolje ocene iz škole i neki dodatni testovi u zavisnosti od toga šta želite da studirate. Sve što treba da znate je uglavnom na stranicama univerziteta pod „admissions”. Informacije su uglavnom navedene za svaku zemlju. Ponekad Srbiju nećete naći na listi i u tom slučaju treba da zovete „admissions” i da se raspitate.
Što se tiče troškova vezanih za pripreme – sve zavisi od toga koliko ste dobri u tome sto treba da polažete. Za mnoge delove prosto morate sami da se pripremate – univerzitet će vam poslati probne testove i slično. Čak i ako predmet dobro znate, morate se prilagoditi formatu ispita. Jezik je ono što uglavnom košta najviše i rekla bih da te pripreme za većinu najduže i traju. Ono što je bitno reći jeste da su ti troškovi mali u odnosu na troškove školovanja i samog života u inostranstvu.

 

3. Takođe, koliko košta samo studiranje u Engleskoj i kako si ti rešila taj problem?


Ja sam imala veliku sreću da su moji roditelji meni takvo školovanje mogli da priušte. Druge mogućnosti naravno postoje – krediti od banaka, stipendije od države ili od samog fakulteta. Imajte u vidu da se uglavnom morate vratiti u Srbiju, ako uzmete državnu stipendiju.
U Engleskoj, godina košta između £13,000 i £16,000, u zavisnosti od toga šta i gde studirate. Većina fakulteta u Engleskoj su državni fakulteti i oni su i najbolji. Za privatne fakultete cene su slične, ali oni nisu tako dobri kao državni i ugavnom ne baš tako priznati. Međutim, treba reći i da ti fakuteti primaju internacionalne studente (van EU/EEA) u većem broju nego državni, ali oni, po mom mišljenju, nisu vredni tog novca.

 

4. Koliko je naporno studirati na stranom fakultetu? Kolika odricanja su neophodna?


Pa, iskreno, ja mislim da je lakše zato što se, u Engleskoj barem, uvek stavljao akcenat na to kako ćete upotrebiti svoje znanje, a ne koliko stranica možete da nabubate za kratko vreme. Evo i jedan primer – dosta mojih ispita bilo je „open-book”, dakle smete da uđete sa knjigama, beleškama i čime kod hoćete u ispitnu salu. Na ispitu vi, pak, morate znati a) gde da pronađete informaciju koja vam treba, b) da je pravilno protumačite i c) da je prilagodite situaciji/pitanju. Dakle, radi se o upotrebi, a ne o količini znanja. Danas kada radim, ja po ceo dan nesto „guglujem“. Ali, valjda, danas i malo dete ume da nešto „izgugluje“ – fazon je informaciju protumačiti i iskoristiti je na pravi način.
Ono čega se definitivno jesam odrekla je da vidim članove svoje porodice redovno. I to je možda jedino za čime malo zalim. Sa druge strane, vreme je takvo da kada trenutno popularnu igru ne igrate, onda vas ona pokosi. Sve drugo je zaista stvar percepcije, a ja ne mogu sada ni da zamislim svoj život bez onog dela kada sam od kuće otišla. Stoga, ne znam ni da ocenim kako bi mi bilo niti šta bih imala, a šta ne bih da nisam otišla. Takvim razmišljanjima se i ne zamaram.

 

5. Budući da trenutno radiš u Nemačkoj, reci nam nešto više o uslovima rada i o tome koliko ti je trebalo vremena da se zaposliš.


Nemačka je zemlja čija politika naginje, koliko-toliko, ka socijalizmu. Za posao, to na primer znači da je radnik državi uglavnom ispred poslodavca. To se meni ovde sviđa – verovatno zato što sam u Engleskoj videla kako to izgleda kad je situacija obrnuta. Ja sam se u Nemačku i doselila zbog posla. Počela sam da radim mesec dana posle završetka fakulteta, dakle to je kod mene išlo brzo. U istoj firmi sam radila i praksu godinu dana ranije da bi mi moj sadašnji šef kasnije ponudio posao. Mnoge moje kolege nisu bile tako srećne ruke, ali i oni se sada polako zapošljavaju. Generalno, sve je teže i teže, lakše definitivno neće biti nigde. Međutim, čovek mora da se bori najbolje što može pa nešto na kraju i bude. Moj savet je da se kao student „ubacite“ negde, da sa poslodavcem izgradite dobar odnos i, čak i da vam to sutra ne reši pitanje zaposlenja, imaćete neko iskustvo koje će vam pomoći u pronalaženju stalnog posla. I morate, ali apsolutno morate biti prodorni. Svet je preveliki da bi vas neko pogledao, ako se vi sami ne „reklamirate”.

 

6. Da li vidiš sebe u Srbiji u budućnosti? Zbog čega?


Iskreno, nije ni da se vidim, a nije ni da se ne vidim – o buducnosti je teško pričati kada je svetska politička situacija ovako nestabilna. Trenutno, ja se u Srbiju ne bih vraćala i to ne zato što ne želim, već zato sto tamo ne mogu da imam ovakav posao kao u inostranstvu, a i zato što mi je iz Srbije teže da budem bliže novim saznanjima, širokom krugu ljudi iz raznih zemalja itd.
Mislim da mnogi ovo pitanje asociraju sa patriotizmom. Vrlo često se ljudi koji su iz Srbije otišli stavljaju na neki stub srama – mi ne plaćamo porez u Srbiji, mi ne živimo sa problemima kao ostali građani u Srbiji itd. Znate, ja bih najviše volela da nikada nisam morala da odem i da je Srbija neka super zemlja, da mogu da skoknem do mojih kad god mi padne napamet. Ja tu zemlju volim pa kakva god da je – ona je deo mene. Međutim, realnost je takva kakva je, a tvrdoglavo sedeti tu zbog nekakvog patriotizma je meni isto izledalo suludo i naivno. Dakle, svako je sebi najbolji sudija, ali nije slučajno što mnogi odlaze i to sebi moramo da priznamo.

 

7. Da li nam možeš reći kako mladi provode vreme u Nemačkoj? Na koji način doprinose nevladinim organizacijama?


Mislim da mladi ne samo u Nemačkoj, već u celom zapadnom svetu mnogo manje brinu o politici, ekonomskoj situaciji itd. – oni uglavnom gledaju da uživaju i da se bave isključivo sobom. Dakle, da putuju, da upoznaju što više ljudi, da budu što češće van kuće i slično. Oni imaju tu sreću da budu opušteni i oni to maksimalno koriste. Nisam baš najbolje upoznata sa nevladinim organizacijama ovde, ali mislim da moja generacija nije nešto preterano aktivna po tom pitanju. Mislim da mladi danas sve više doprinose sami sebi, a manje društvu.

 

8. Šta bi poručila mladima Vršca?


Bavite se sobom i konstantno radite na svojoj sreći – ništa to neće samo.
Iskoristite to što ste odrasli u multinacionalnoj sredini i pokušajte da, na primer, naučite mađarski ili rumunski. Pitate se – šta će to meni? Te su vam stvari na dohvat ruke, a nikad ne znate gde će vam to koristiti.
I nemojte mnogo da mislite o politici, o zemlji, o situaciji – velike sisteme je teško promeniti, ali u mikro sredini moze puno da se uradi. Vaša mladost je nesto najbolje što mozete da ponudite – nove ideje, energija – toga je danas u Srbiji malo. I zapamtite – kada ste mladi, prvi odgovor koji ćete uvek dobiti je negativan, ali tu ne smete da stanete. Biti tvrdoglav je ponekad nužno.

 

9. Kako bi ocenila rad naše organizacije? Da li bi mogla da nam predložiš nešto?


Veoma mi je drago što konačno imamo jedan primer delovanja u mikro sredini. Individua može da posluži kao primer mikro sredini i da u okviru nje počne neke stvari da menja. A nijedan se sistem nije promenio preko noći niti je to ikada bila zasluga pojedinca. Nemam baš neki konkretan predlog, ali bih vam preporučila da ne slušate mnogo „staru gardu” nego da „furate” po svome. Ja vam na tom putu svakako želim puno sreće.

Pročitano 8834 puta Poslednji put izmenjeno nedelja, 01 mart 2015 19:03

Anketa

Šta vidite kao najveći problem mladih u Vršcu?

Nasilje - 16.2%
Nedostatak kulturnih sadržaja - 11.1%
Nedovoljno razvijen noćni život - 9.4%
Nedostatak mesta za rekreativne aktivnosti - 6%
Nedostatak posla/stručne prakse - 46.2%
Nedostatak neformalnih edukacija - 11.1%

Ukupno glasova: 117
Glasanje je završeno, dana : avgust 17, 2017

edukacija-logo-kursevi

Baner 231x173

 

  • 1
  • 2
  • 3

KulturniCentarVrsac

TOV

VrsacPlus

VrsacMOJKraj

ClickMan

OklagijaRS

PokrajinskiSekretarijatZaSportIOmladinu

eVrsac

edukacija

parakvadvs

OpstinaVrsac

iserbia

ArchLAB

Cefix

VAK