Unija studenata Vršac

Unija studenata Vršac

Unija studenata Vršac je nevladina, neprofitna organizacija osnovana sa ciljem jačanja studentske zajednice na teritoriji opštine Vršac.

 

office@studentivrsac.org

Dušan Tatalović je rođeni Vrščanin i diplomirani ekonomista. Ono što Dušana izdvaja od većine svojih vršnjaka nisu samo dobre ocene na nedavno završenom fakultetu. Od svoje mladosti on je veoma aktivan u biznisu. Osnivač je Podruma vina Tatalović i tokom svog rada razvio je brend Dušanovo vino koje mnogi nazivaju vinom koje leči pošto ima blagotvorno dejstvo na krvnu sliku i leči anemiju. 

1. Kako si došao na ideju da se baviš proizvodnjom vina od kupine? Da li je to porodična tradicija možda ili si sam započeo biznis?

Kupine smo posadili 2004. godine i tada smo posadili 400 sadnica. U početku sam sveže kupine prodavao na pijaci u Vršcu (pošto su to bile manje količine), dok kupine nisu dostigle svoju punu rodnost. Kada su dostigle svoju punu rodnost, javili su se viškovi koje nisam mogao da plasiram na pijaci i tada sam došao na ideju da bih mogao da napravim kupinovo vino. Pronašao sam stari narodni recept za proizvodnju kupinovog vina i napravio sam prvu količinu 2006. godine. Svi koji su probali vino su bili oduševljeni i tada sam dobio potvrdu da sam na dobrom putu. To me je ohrabrilo da nastavim da i dalje pravim kupinovo vino i da povećavam proizvedenu količinu vina iz godine u godinu. Pored povećanja proizvodnje, bilo je potrebno da povećam i svoje znanje o samom proizvodnom procesu. Taj proces učenja i dalje traje. Potrebno je konstantno usavršavanje i učenje kako bi se ostvarili što bolji rezultati i obezbedio visok kvalitet vina.

2. Kaži nam nešto više o tome koliko same kupine iziskuju vremena, kakve su sve obaveze oko njih?

Kao i svaki posao, i ovaj zahteva veliku posvećenost. Potrebno je posvetiti dosta vremena i truda. Radovi u samom kupinjaku počinju u martu mesecu i traju do oktobra. Radovi počinju prolećnim orezivanjem i vezivanjem kupina, nakon čega sledi đubrenje zasada. Košenje trave je posao koji oduzima dosta vremena, i traje tokom cele sezone, ali je neophodan pošto izbegavamo korišćenje herbicida u zasadu. Tu su i poslovi oko pripreme berbe, kao i sama berba koja traje oko mesec i po dana. Nakon završene berbe sledi jesenje orezivanje i priprema kupina za fazu mirovanja. Pored radova u samom kupinjaku tu je proizvodnja i nega vina, kao i prezentacija i prodaja vina. Sama proizvodnja vina počinje u vreme kada i berba, početkom jula i traje do kraja avgusta. Nakon završene fermentacije, počinje proces nege vina kako bi vino odležalo i bilo spremno da se iznese pred potrošače.

3. S obzirom na to da si u isto vreme završavao Ekonomski fakultet i bavio se razvojem svog biznisa, na kakva si sve odricanja morao da pristaneš? Da li su bila vredna i da li bi opet pristao?

Kako sam već rekao, svaki posao zahteva veliku posvećenost. Pošto sam studirao u Subotici, samo putovanje do Vršca je oduzimalo dosta vremena i nisam mogao često da dolazim. Trudio sam se da redovno polažem ispite, kako bih iskoristio pauze između semestara i vreme za dodatne ispitne rokove da dođem kući i iskoristim to vreme za završavanje poslova koje imam oko kupina i vina. Bilo je naporno studirati i posvetiti se svom biznisu, ali uz dobru organizaciju i viziju onoga što želim da postignem, uspeo sam da uskladim sve obaveze. Osnovni motivator tokom studija koji me je gurao napred kad god bih se našao pred problemom bio je upravo taj moj biznis! Zahtevao je puno ulaganja, ne samo finasijskih, već sam morao da uložim sebe. Puno vremena i truda sam uložio u svoj biznis i sve je to dalo rezultate. I kad podvučem crtu, mnogo toga sam dobio i naučio. Razvijanje sopstvenog biznisa zahteva mnogobrojna odricanja. Navešću samo par primera na šta sam morao da pristanem: brojne neprespavane noći tokom berbe, pošto je potrebno kupinu pripremiti za fermentaciju odmah nakon završene berbe tog dana (muljanje kupine ume da potraje do jutra) i nadzirati sam početak fermentacije; moram da se odreknem odlaska na letovanje sa prijateljima u periodu dok traje berba i dok se ne završi fermentacija (što znači da nema letovanja pre septembra); ponekad moram da propustim i poneki izlazak i druženje sa prijateljima jer sam previše umoran itd. Ali bez obzira na sve ono čega sam morao (i moram) da se odreknem zbog toga što sam odlučio da budem preduzetnik, smatram da nisam pogrešio i da mogu ponovo da biram, ponovo bih izabrao isto. Šta sam tačno dobio razvojem sopstvenog biznisa? Pre svega, radim ono što volim i uživam u svakom trenutku koji provedem sa vinom i kupinama. Napravio sam svoj proizvod i kreirao brend Dušanovo kupinovo vino. Nakon završetka studija nisam morao da tražim posao, kreirao sam ga sam za sebe. Kada imaš sopstveni biznis obezbeđuješ svoju samostalnost, sam određuješ kada ćeš i šta ćeš raditi.

4. Prilikom studiranja i pokretanja posla, sigurno je da si nailazio na razne problem i poteškoće. Kako si se nosio sa njima i ko ti je pružio najveću podršku u svemu? 

Ne ide uvek sve glatko, suočio sam se sa brojnim problemima, ali sve se može rešiti i nisam dozvolio da me pokolebaju. Naravno da sve ovo ne bih mogao da postignem samostalno, bez podrške moje porodice. Ne bih mogao da započnem svoj biznis da nije bilo njihove moralne, fizičke i finansijske podrške. Kada god je zapelo, bili su tu da me podrže i pomognu. Mnogo mi je značila i njihova pomoć oko svih radova koje sam imao oko samih kupina i vina.

5. Po ugledu na “Dušanovo kupinovo vino” tvoj mlađi brat razvija svoj proizvod – “Gojkov med”. Možeš li nam nešto više o tome reći?

U našoj porodici postoji tradicija pčelarenja. Pčelarenjem je počeo da se bavi naš pradeda i to se prenosilo sa kolena na koleno. Gojko je nastavio tu tradiciju i kao rezultat toga, nastao je “Gojkov med”. On uz našeg oca radi oko pčela i polako uči od njega o pčelarenju.

6. Šta u budućnosti možemo očekivati? Da li ćeš raditi na povećanju količine “Dušanovog kupinovog vina” i “Gojkovog meda “, ili ćete zajedno razvijati još neke brendove?

Pošto sam završio studije, sada se u potpunosti mogu posvetiti proširivanju svog biznisa. Planiram da proširim zasade kupine i povećam količinu “Dušanovog kupinovog vina”, jer trenutna količina proizvodnje nije dovoljna da podmirim zahteve tržišta. Ista je situacija i sa “Gojkovim medom”, pošto ni njega nema dovoljno kako bi se podmirili zahtevi tržišta. Pored proširenja pčelinjaka, planiramo da proširimo i ponudu pčelinjih proizvoda.
Ono što je logičan nastavak priče o vinu i medu, jeste vinski turizam. I naši napori će ići u tom pravcu, da na mestu gde uzgajamo kupine, proizvodimo vino, pčelarimo, stvorimo uslove da dođu ljudi koji žele da uživaju u seoskoj idili, kvalitetnoj hrani i vinu. Nastojaćemo da im omogućimo da uživaju u svemu tome, kao što i mi uživamo.

6. Da li bi mogao da daš savet ostalim Vrščanima pre svega svojim vršnjacima?

Veoma je bitno da kod odabira zanimanja, odaberu ono čime bi zaista želeli i voleli da se bave. Ukoliko imaju neku ideju od koje bi mogli da razviju svoj biznis, potrebno je da pokušaju. Moraju biti uporni i da se bore za ono što žele da postignu, ništa ne pada samo sa neba.

U vinu je istina – zapisali su Rimljani. Nakon što smo degustirali Dušanovo kupinovo vino možemo reći – U vinu je uživanje. Ukoliko i Vi želite da uživate u ovom vinu, sve informacije možete dobiti putem facebook stranice klikom ovde.

petak, 13 mart 2015 16:17

Zima u Dvorskoj ulici

“Zovem se Јasna Krsmanović, rođena sam 10.09.1990.godine u Užicu, živim u Vršcu Abraševićeva 34b. Od rođenja boluјem od dečiјe cerebralne paralize, što znači da ne hodam i da koristim invalidska kolica. Imala sam 13. operaciјa i dva epi napada. I pored svega toga, uz ogromnu podršku moјe samohrane maјke uspela sam da redovno završim osnovnu i srednju školu. Sada sam studentkinja treće godine Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, odsek Komparativna književnost sa teoriјom književnosti. Na žalost pošto u našoј državi nema personalne asistenciјe za osobe sa invaliditetom, moјa maјka mi јe lični personalni asistent"


Ovo јe slika kada sam upisala 3. godinu Komparativne književnosti.


Untitled


Iako me život niјe mazio, aktivan sam član ovog društva. Od malena pišem pesme, a prvu ozbiljnu pesmu „MOGU I HOĆU“, napisala sam sa 13. godina. Tri godine kasniјe na konkursu ,,Tragom Vaska Pope“ Opštine Vršac nagrađena јe moјa prva knjiga ,,MOGU I HOĆU“, koјa јe dobila mnogo nagrada od nagrade Gordane Braјović do Vitezove nagrade. Druga knjiga pesama „NA KRILIMA ЈASTUKA“, obјavljena 2010. i treća knjiga ,,ŽENA ЈAČA OD ČELIKA“ obljavljena 2013.godine. Bila sam i aktivan član Akademske pozorišne scene ĐUMB. od 2004 do 2008.godine. imala sam 5 premiјera u Narodnom pozorištu Steriјa u Vršcu. Imam јedan napisan filmski scenario, koјi se zove ,,Studentski brak“, napisan 2006.godine. Aktivan sam član Vršačkog književnog kluba od 2006.godine. Takođe imam јedan muzički spot, koјi se zove ,,SANjAЈMO ZAЈEDNO“. Spot se nalazi na you tube. A pesmu izvodi crnogorska estradna umetnica Andriјana Božović. Spot јe snimljen u Podgorici 2011.godine.


Toliko o meni, pored svih moјih životnih poteškoća, koјe moјa maјka i јa nekako rešavamo, DANA 30.07.2014. GODINE, zadesila nas јe strašna nesreća gde smo moјa maјka i јa ostale nemoćne, ne samo nas dve nego i lokalna samouprava grada Vršca pa i ceo sistem države koјi јe trebao i morao da reaguјe i pomogne.

Evo šta nas je zadesilo i kako je to sve izgledalo u očima moje majke koja je jedina ostala uz mene.

Zorica Krsmanović (Jasnina majka) citat...

“Velika kiša i grmljavina je bila 30.07.2014.god, padala je nekoliko dana neprestalno a 31. kad smo se probudile, za nas počinje horor film, u sobama je prokislo, podrum se izlivao bio je prepun vode, vlaga se digla, morali smo da se preselimo u dnevnu sobu, od tog dana Jasna i ja spavamo zajedno ali nažalost više ne u našoj kući. Povadili smo laminat i uradili smo izolaciju vlage. Najveći je problem što nemamo kupatilo i što nemamo gde da se kupamo. Celo leto smo se kupali na dvorištu, kao da ne živimo u 21. veku. Nemamo sredstava da renoviramo kupatilo, Jasna je jedina osoba sa invaliditetom, koja je imala 13 operacija i 2 epi napada. I uprkos tome je uspešan student treće godine, uz moju veliku podršku kao samohrane majke, sa invalidskom penzijom i da nije na budžetu ne bih mogla da je školujem. Evo sada će i Vaskrs a mi ne možemo da dođemo kući jer nemamo gde a nismo zbog situacije sa kućom bili ni za Božić, baš nam nedostaje da dođemo kući.”

Udruženje ''PARAKVAD VŠ'' i eVršac apeluju...

Pomoć lokalne samouprave Vršca, naših sugrađana bila bi od izuzetnog značaјa, kako za našu Јasnu, Udruženje, tako i za sve osobe sa invaliditetom kao PRIMER za јedan hrabar i human čin, veliki korak ka izlasku iz diskiriminaciјe našeg državnog sistema.

MOLIMO SVE LJUDE KOJI MOGU DA POMOGNU JASNI DA NAM SE JAVI NA KONTAKT.

 

Autor: PARAKVAR VŠ

 

četvrtak, 12 mart 2015 21:36

Ruska zima u Vršcu

sreda, 11 mart 2015 22:39

Okom orla

utorak, 10 mart 2015 23:49

Jesen u parku

utorak, 10 mart 2015 23:01

Pavle Paja Jovanović

Plašim se da često, nadam se zbog obaveza, briga i zauzetosti, a ne zbog nezainteresovanosti, dosade i razbribrige, nismo ni svesni koliko su znameniti Vrščani učinili u svom životu i kroz koja su iskušenja prošli da bi dostigli ono za šta su se borili. U svakom slučaju, ni jedno ni drugo nije izgovor za to da ne znamo ništa o ljudima koji su umnogome učinili našu varošicu poznatijom i svakako je obogatili u kulturnom, obrazovnom i sportskom smislu. Kako bi ih sačuvali od zaborava i stvorili od njih uzore, ulice i trgove nazivamo po njima. Podižemo muzeje, crkve i spomenike u njihovo ime da bismo im se odužili za amanet koji su ostavili. Baš jedan takav spomenik podstakao me je na razmišljanje: ''... On je poživeo 98 godina, skoro čitav jedan vek. Koja je to lepota, doživeti takvu starost, još biti poznat slikar. Mada, kad bolje razmislim, proživeo je on mnogo ustanaka, pa i ratova, balkanskih i svetskih. Trebalo je to sve izdržati. Tu niko nije bio ravnodušan, ma gde da se nalazio. A tek njegova profesija, pa ona se sigurno menjala i razvijala. Valjalo je ostati dosledan sve to vreme i odoleti promenama koje su ga snašle...''
 
Pavle Paja Jovanović, najstariji sin Stefana Jovanovića i Ernestine, rođene Deot, rođen je u Vršcu 16. Juna 1859. godine u takozvanoj Dečanskoj mahali, ili mali, koju su posle Velike seobe naselili Srbi iz okoline manastira Dečani. Paja je imao dva rođena brata i još trojicu braće i dve sestre po ocu, jer je njegova majka Ernestina umrla kada je on imao sedam godina, a otac se ubrzo oženio Marijom de Ponti, sestrom poznate mađarske glumice Lujze Blah. Iako je još kao dete posećivao crkvu gde ga je privlačila crkvena umetnost i ikonopis, značajan trenutak u njegovom životu dogodio se u vreme kada je pohađao nemačku realnu gimnaziju, za koju je rekao da ga je uspešno spremala za ''građanski život''. Naime, tokom njegovog školovanja donet je zakon da nastava u školama mora biti na mađarskom jeziku i tada je sve pošlo nizbrdo, ne samo po njega i njegovu braću, već za svu srpsku decu koja su pružala otpor nemilosrdnoj mađarizaciji i zbog toga nisu položila ispite. Nakon toga, otac, pragmatičan, nacionalno i politički ravnodušan, nije hteo da prihvati bilo kakve izgovore sinova koji su loš uspeh u školi pravdali patriotskim otporom. Dvojicu sinova je poslao na izučavanje zanata, dok je Pavle, kao najstariji, sticajem srećnih okolnosti i crtačkog dara uspeo da izbegne sudbinu šegrta i potom zanatlije, jer je otac želeo da izuči za mehaničara. Igrom slučaja, baš u tom periodu njegovu kuću je posetio tutor crkvene opštine u Vršcu Aleksandar Tokin. On je još ranije zapazio mladog Jovanovića da u crkvi gledajući ikone pravi uspešne skice i crteže. Došao je da ih pogleda jer je crkvena opština naručila od jednog bečkog majstora da im izlije šest zvona, a majstor je želeo da zvona ukrasi likovima svetaca te su mu bili potrebni uzorci za rad. Tako je Tokin odmah odabrao dva crteža i tražio da Paja jedan crtež popravi jer mu nije odgovarao i da izradi još tri crteža svetitelja u pravoslavnom duhu. Za ovaj posao Pavle je nagrađen sa dvanaest forinti i pohvalom bečkog majstora koji je nagovarao tutore da autora crteža pošalju u neku umetničku školu. Da sve bude kako valja pobrinuo se ponovo Aleksandar Tokin, koji je pohvale za dobro urađen posao doživeo kao lično priznanje i potvrdu svoje sposobnosti da prepozna talenat. Ponet time, nagovarao je oca da sina upiše na akademiju uz obećanje o finansijskoj pomoći i stipendiji Matice srpske. 
 
Bez završene gimnazije i sa tek navršenih šesnaest godina nije ispunio uslove za upis. Ipak, imao je sreću da sa ocem zajedno u Beču naiđe na kuću Jozefa fon Dablinga, očevog druga sa kojim je proveo mladalačke dane u Vršcu. Dabling je Pavla primio na stanovanje i tako odigrao presudnu ulogu u trenutnku kada je otac saznao da sin ne ispunjava uslove za prijem na Akademiju. Tako je Paja Jovanović ostao u Beču, gde se u crtačkoj školi pripremao za Akademiju. Za samo jedno polugodište uspeo je da položi četvrti razred i da školske 1877/78 upiše Akademiju. Redovnu slikarsku nastavu na Akademiji savladao je za tri godine, ali je nakon toga na poziv dotadašnjeg profesora, slikara i dobrog likovnog pedagoga Kristijana Gripenkerla nastavio školovanje na specijalnom kursu za istorijsko slikarstvo. Međutim, ubrzo je prešao u Majstorsku školu Leopolda Karla Milera. Novi učitelj ga nije prihvatio srdačno i bio je među slabijim učenicima u klasi. Međutim, u leto 1882. godine na godišnjoj izložbi radova učenika i profesora Akademije izlaže svoju sliku ''Ranjeni Crnogorac'' i biva nagrađen carskom stipendijom i pohvalnim kritikama u bečkoj i srpskoj štampi. Ovom nagradom omogućio je sebi studijsko putovanje po Crnoj Gori kako bi izradio skice i obezbedio autentičnu građu za dalje radove. 
 
Dela ''Slepi guslar'', ''Mačevanje'' i ''Krvna osveta'' koja je izradio pod budnim okom profesora Milera, odredile su njegovu dalju profesionalnu sudbinu. Ubrzo sklapa ugovor sa Galerijom ''Frenč'' iz Londona gde odlazi da radi i izlaže. Nakon prvog pojavljivanja njegovih slika u Londonu oglasili su se kritičari koji su imali samo pohvale o sada već poznatom umetniku Paji Jovanoviću. Međutim, iako je pored dobrog honorara imao i stan i atelje u Londonu, požalio se svom izdavaču: ''Slikao sam podgoričko sunce po londonskoj magli, a crnogorske sokole po engleskoj kokoši'' – kako slikovito kaže. Tako je on radi prikupljanja materijala za naredna dela ponovo krenuo na putovanje. Kraj 1885. i prve mesece naredne godine proveo je u Egiptu i Maroku. O tom putovanju svedoče skice i studije po kojima je kasnije uradio dela poput ''Ukrotitelj zmija''. Iz Afrike se tada vratio u Minhen, gde je zakupio slikarski atelje, ali je i dalje izlagao u Londonu.
 
Zahvaljujući dobroj prodaji slika imao je sredstva za česta, dugotrajna i skupa putovanja.  Posećivao je evropske prestonice, Beč, Pariz i London, obilazio je Italiju, Rim i Napulj, boravio je u Grčkoj, u Atini, a sa poznatim ruskim slikarom Francom Ruboom putovao je po Kavkazu. U tom razdoblju nastaju kompozicije koje se danas smatraju remek delima srpskog realističkog slikarstva. To su uglavnom studiozno obrađene scene poput ''Kićenje neveste'' (ispod), ''Bacanje kocke'', ''Crnogorska krčma'', ''Povratak čete Crnogoraca iz boja'' i ''Krvni umir''. Nakon toga prelazi prvo u Pariz, a nekoliko godina kasnije i u Beč i sklapa znatno povoljniji ugovor sa londonskom galerijom ''Tut i sinovi''. Često je zbog velike potražnje slika bio prinuđen da slika po nekoliko replika ili varijanti jedne kompozicije. 
 Kićenje neveste
 
Njegov uspeh pročuo se i u domovini te je 1890. godine proglašen redovnim članom Srpske kraljevske Akademije, što mu je omogućilo da prvi put izlaže u Beogradu 1893. godine. Poslednje decenije XIX veka njegova dela prodavala su se više nego uspešno, a on je baš u to vreme neumorno stvarao. Naime, nakon uspostavljanja veze sa srpskom političkom elitom sklapa pogodbe koje će ga svrstati među značajne ličnosti srpske istorije umetnosti. U okviru priprema za Milenijumsku izložbu, Saborski odbor u Sremskim Karlovcima pozvao je Jovanovića 1895. godine da se prihvati izrade monumentalne istorijske kompozicije ''Seoba Srba pod patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem''. Pored ove slike, za istu izložbu Paja Jovanović radi veliku kompoziciju- postanak grada Vršca, poznatija kao ''Vršački triptihon''. Bez dana zakašnjenja, u proleće 1896. godine on predaje naručiocima dve velike slike, urađene za izložbu, kojom su Mađari u Budimpešti obeležavali hiljadugodišnjicu svoje državnosti. Zahvaljujući nezapamćenom interesovanju koje je u srpstvu probudila kompozicija ''Seoba Srba'', usledila je i porudžbina srpske vlade da Jovanović za Svetsku izložbu u Parizu izvede drugu, još veću, istorijsku sliku sa predstavom ''Krunisanja cara Dušana u Skoplju za cara Srba, Grka i Bugara''. Usledile su opsežne pripreme na kojima mu je savetnik bio istoričar Stojan Novaković. Posao je bio na vreme završen, a slika izložena u Parizu. Ponet uspesima i nagradama, gotovo istovremeno uradio je još nekoliko monumentalnih kompozicija. Tako su nastala njegova čuvena dela: ''Takovski ustanak''(dve verzije), ''Ženidba hercoga Ferija IV s Jelisavetom Habsburškom''  ''Ženidba cara Dušana'' ''Sv. Sava miri braću'' ''Sv. Milutin kralj srpski''. 
 
Početkom XX veka odlazi na prvo putovanje u Ameriku, gde je takođe mnogo radio. U to vreme u Americi slikao je, pored ostalog, i portrete i to uglavnom po porudžbini, među kojima se ističu oni rađeni za porodicu Mihaila Pupina. Međutim, iako je želeo da izradi portret Nikole Tesle, do realizacije ove umetnikove želje ipak nije došlo. Nakon povratka iz Amerike radio je na izradi ikona za ikonostas Saborne crkve svetog Đorđa u Novom Sadu, a nakon toga boravio je u Beču i povremeno putovao za Beograd, uglavnom radi slikanja portretskih porudžbina. Za vreme rata živeo je i spokojno radio u Ženevi. Jedan kratkotrajan boravak u Budimpešti iskoristio je da sklopi brak sa Bečlijkom Herminom-Muni Dauber. Po završtku rata boravio je u Beogradu; trebalo je ovekovečiti pobedu i pobednike te je tada naslikao portrete članova vladajuće kuće Karađorđević. Izradio je i portrete članova porodice Dunđerski i istorijske kompozicije ''Osveta Kosova'', ''Kosovska vila'' i ''Kumanovo za Kosovo''. Da su godine, uprkos izuzetnoj vitalnosti, ipak uticale na Jovanovićevu životnu i radnu aktivnost najbolje pokazuje to što se od neumornog svetskog putnika pretvorio u mirnog građanina. Ipak, kičicu i paletu nikada nije ispuštao iz ruke. Neposredno pred Drugi svetski rat ponovo dolazi u Beograd, gde je proživeo ratne i prve posleratne godine i skoro kao devedesetogodišnjak uspeo je da naslika više portreta ''Maršala Tita''. Orden zasluga za narod I reda dobio je 1949. godine. Poslednje godine života proveo je u Beču, dosta usamljen jer su mu vid i sluh bili znatno oslabili. Umro je 30. novembra 1957. godine u gradu  gde se školovao i stekao glas svetskog slikara. Beogradu je zaveštao znatan deo svoje likovne baštine, što je 1970. godine Muzej Beograda iskoristio i taj poklon učinio pristupačnim javnosti, otvorivši za posetioce Legat slikara Paje Jovanovića. 
 
 Autor: Miloš Višacki
 
 
 
 
utorak, 10 mart 2015 13:44

Vršac - uspomene

ponedeljak, 09 mart 2015 20:38

Snežna bajka

Opština Vršac je na sajtu vrsac.com objavila spisak učenika i studenata koji su dobili materijalnu pomoć. Detalje možete videti klikom na link ovde.

Unija studenata opštine Vršac je januara meseca predložila izmene i dopune konkursa za dobijanje materijalne pomoći i tim putem uputila dopis Opštini Vršac. Naša osnovna tri zahteva su:

1. Povećanje sredstava koja se dodeljuju studentima i učenicima;

2. Uzimanje u obzir i studenata viših stepena školovanja;

3. Izuzimanje iz konkursa studenata privatnih fakulteta.

Celokupan dopis možete pročitati klikom ovde.

 

Odgovor na naš zahtev smo dobili i možete ga pročitati klikom ovde. Međutim, do izmena nije došlo. Nadamo se da će se naš zahtev usvojiti do konkursa naredne godine. 

Budi u toku! :)

Prijavite se na mejling listu kako biste na vreme dobili važna obaveštenja.

Šta najviše nedostaje mladima u Vršcu?

Poslovne mogućnosti i zaposlenje - 50%
Obrazovni i naučni resursi - 0%
Kulturni sadržaji (muzeji, galerije, bioskopi) - 50%
Zabavni sadržaji i mesta za kupovinu - 0%
Nešto drugo - 0%

Ukupno glasova: 2
Glasanje je završeno, dana : april 9, 2026